Poreklo najprestižnije holivudske nagrade decenijama je obavijeno velom misterije, a nova teorija londonskog stručnjaka za antikvitete mogla bi u potpunosti da promeni dosadašnje shvatanje istorije dodele Oskara. Prema tvrdnjama trgovca umetninama Ruperta Vejsa, statueta Akademije nije inspirisana krstaškim vitezom, kako zvanična verzija nalaže, već bronzanom figurom staroegipatskog boga Ptaha.
Vejs je na prestižnom londonskom sajmu umetnosti „Friz“ predstavio argumente koji povezuju nastanak Oskara sa skulpturom koja se nekada nalazila u posedu britanskog plemića lorda Amhersta, preneo je Telegraf pozivajući se na Tajms.

Istorijske veze i krug poznanstava u Holivudu
Nakon finansijskog kraha porodice Amherst, skulpturu je dvadesetih godina 20. veka otkupio Vilijam Rendolf Herst, moćni američki medijski magnat. Herst je dragocenu egipatsku kolekciju izlagao u svom čuvenom kalifornijskom dvorcu San Simeon:
- Susret sa dizajnerom – U tom periodu redovan gost u San Simeonu bio je Sedrik Gibons, proslavljeni umetnički direktor studija MGM i tvorac vizuelnog identiteta Oskara.
- Identična tehnika izrade – Gibons je prvobitni dizajn nagrade izlio upravo u bronzi, na identičan način kao što je bila izrađena figura boga Ptaha, pre nego što je presvučena 24-karatnim zlatom i uručena prvim dobitnicima 1929. godine.
- Vizuelna podudarnost – Sličnost u posturi, ravnim linijama i formi između egipatskog božanstva i nagrade Akademije izuzetno je upečatljiva.

Ko je bio bog Ptah?
U staroegipatskoj mitologiji Ptah je smatran demijurgom, bogom-stvoriteljem koji je stvorio univerzum mišlju i rečju, oblikujući ga prema zamisli sopstvenog srca. Krunisanja faraona kroz istoriju su često održavana u njegovim hramovima, a kult boga kovača, graditelja i umetnika imao je vrhunski status u drevnom Egiptu.
Američka filmska akademija nikada nije zvanično potvrdila vezu sa egipatskom mitologijom i ostaje pri stavu da statueta predstavlja stilizovanog viteza sa mačem koji stoji na rolni filmske trake, bez korišćenja živih modela tokom skiciranja. Ipak, mreža istorijskih kontakata i vizuelna sličnost čine ovu novu teoriju jednom od najuverljivijih do sada.
rezonanca.rs


